10.07.2017 Iz zemlje

Priču o ponovnom susretu i proslavi te kako je to nekada bilo poslao nam je Josip Tolić, a tekst možete pročitati u nastavku.

Nakon 50 godina ispred Pomorske škole u Zadru okupila se generacija maturanata  4. nautičkog i  4. brodo-strojarskog razreda, i to kako bi proslavili 50. zlatnu godišnjicu mature. Na samom početku, minutom šutnje odana je počast preminulim nastavnicima i kolegama.

Bila je to generacija proglašena, sa strane Uprave škole dakako, najgorom do tada (1967. godine), dok je istovremeno začudo imala najboljeg učenika!

Apsurd je i činjenica da je to jedina generacija kojoj je uskraćena maturalna zabava, pa su već skrojena odijela i kravate ostale u ormarima. Propale su i neke tek začete ljubavi i upoznavanja, te je i to moralo biti odgođeno za neka bolja zavodnička vremena.

Nadalje zanimljivo je, kako su vršeći praksu na tada školskom (parnom) brodu "VEZ", prevozili pitku vodu obilazeći  gotovo sve zadarske otoke koji su svakako – interesantno, onda manje žeđali nego je to slučaj danas. Ili je padalo više kiše ili je "Vez" bio više puta odvezan nego zavezan.

Za današnje prilike zvuči gotovo nepojmljivo, ali pojedinci su  makadamskim putevima biciklima putovali svakoga dana u školu – bez obzira na vremenske (ne)prilike. Tako je Petar Brkić pedalirao iz Škabrnje do Zadra (25 km).

Pripravnički staž je tada za kadete i asistente trajao pune 2 godine, ali nije bio nikakav problem ukrcati se na neku od domaćih pomorskih kompanija i odraditi ga do kraja. Neke je tako dopalo provesti i po 16 mjeseci na jednom brodu,  daleko od domovine ili uplovljavanja u Jadran. Pa vas tako ni jedna simpatija nije htjela toliko dugo čekati. Ljubav propade, a onda zna se - sve ispočetka!

Zadarsko poduzeće „Jugotanker“ znalo je primiti na praksu po 6 kadeta i 6 asistenata na jedan brod,  omogućivši im time polaganje ispita za časnička zvanja u Lučkoj kapetaniji te daljnje normalno napredovanje u struci. Danas budući pomorci još uvijek muku muče kako se ukrcati i odslužiti kadeturu, te dalje napredovati u zvanjima.

Kroz godine nakupilo se dakako mnogo zanimljivih stvari u vezi s ovim naraštajem. Tako izdvajamo kao svojevrstan pothvat, i da  je  bivši učenik pa zatim i profesor ove škole kapetan duge plovidbe Dragan Govorčin, u periodu od kojih 10 godina usudio dva puta preploviti rutu od Vancouvera u Kanadi do Zadra. Prvi puta s 12 metarskom jedrilicom "Marbil Sea", a drugi puta s 26 metarskim ribarskim brodom "Chelsea Lake".

Čitava generacija se kasnije zapravo pokazala veoma stručnom i cijenjenom u pomorstvu, većina ih je karijere završila kao zapovjednici  odnosno upravitelji stroja na brodovima,  ili službujući pri lučkim kapetanijama odnosno agencijama.

No zaključno i unatoč  svemu, ovu generaciju možemo ipak slobodno kategorizirati barem s  4 puta NAJ. Prvo:  premda nezasluženo,  ponijela je titulu NAJGORE u 7 - godišnjoj povijesti škole. No tada su vladali drugačiji kriteriji i odnosi na relaciji učenik - profesor - škola, pa će ih ova stigma zacijelo pratiti stalno.  Za drugo naj pobrinuo se Marinko Šimac NAJBOLJI učenik škole svih vremena, svojim trudom i zalaganjem kroz sve četiri godine te ocjenama odličan iz svih predmeta. Nadalje treće naj pripada NAJHRABRIJEM Mladenu Vučetiću, zapovjedniku  tada najvećeg tankera  u domaćoj floti "Ante Banina", što je vrednovano  (1981.) prestižnom "Plavom vrpcom Vjesnika" za pothvat na moru. No isto tako i Zoran Lukin zaslužio je momčadski trofej "Plave vrpce" (1996) i to kao zapovjednik tegljača "Pollux" JPS-a iz Rijeke, spašavajući od nasukanja i potonuća m/b "Buzet" po olujnoj buri. Ina koncu četvrto, svi zajedno bili su NAJVEĆI  prepisivači! Ali tako da se u nedostatku udžbenika,  od prethodnih generacija posuđivalo te potom prepisivalo skripte iz glavnog predmeta  - Nautike. Nije to bio lagan posao, već su te skripte pisane stotinama sati. Mukotrpnim prepisivanjem se usput ipak mnogo toga i naučilo, pa ne čudi stoga što su kadrovi iz Zadra - kad je u pitanju struka tj. navigacija, bili među najboljima u državi.

To je kratka pripovijest o ovoj generaciji oldtimera i njihovih 50 godina od napuštanja srednjoškolskih klupa. Čitavo događanje popratile su kao hostese mlade članice Mažoretkinja otoka Ugljana i Pašmana dok je logističku podršku dala kao i uvijek Pomorska škola Zadar na čelu s ravnateljem Svetkom Perkovićem i pedagogom Marinom Perinićem.

Proslavi i prozivci odazvali su se :

Žarko Botica, Svetoslav Fižulić, Dragan Govorčin, Igor Korčulanić, Mirko Kurtin, Zoran Lukin, Vlado Magaš, Milivoj Pavasović, Ivan Protić, Stipan Rukavina, Branko Šimac, Marinko Šimac, Josip Tolić, Mladen Vučetić, Milan Žeželj, Rudi Barić, Petar Brkić, Drago Dujić, Boris Juras, Branko Jurin, Danko Kaleb, Slavko Maksan, Mirko Mašina, Josip Mustać, Endo Sipina, Ćiril Šikić, Bruno Štavun, Ante Tolić, Filip Torbarina, Mile Torbarina, Igor Troskot i Zoran Vernazza.

Na koncu,  za sve one koji nisu više s nama:

SJEĆANJE​​

Nakon 50 godina ponovno smo sjeli u klupe Pomorske škole.

Vaša mjesta bit će prazna, ali vi ćete biti s nama u mislima i sjećanjima:

MILAN ĆOSIĆ, NIKŠA FINKA, MARKO KOVAČEVIĆ, BLAŽ ŽIVKOVIĆ, JOSIP BAŠIĆ, IVAN ČRNILA, MIRKO KALEB, ANTE KUVAČ, MILIVOJ MARINKOVIĆ, MLADEN MIČIĆ, JURE PERKOVIĆ, LJUBOMIR RAKIĆ, PREDRAG STULIĆ, IVO ŠARIĆ.

 

Napisao i snimio Josip  Tolić