31.03.2015 Aktivnosti SPH

Koncem prošloga tjedna smo gospođi Turina-Đurić, predsjednici Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu ponovili svoje prijedloge izmjena i dopuna Pomorskog zakonika, Ovoga puta povratna informacija je "blago pozitivna": sve će biti temom na jednoj od sljedećih sjednica Odbora za pomorstvo, promet i infrastrukturu. Neki od prijedloga bi mogli biti prihvaćeni, obzirom da se radi o dodvoravanju biračkom tijelu, ali ne treba očekivati velike promjene jer se ovdje ipak radi o ljudima koji pomorstvo uopće ne razumiju. A možda je i treća sreća.

Problemi su slijedeći i teško je odrediti koji je najteži.

ZDRAVSTVO – pomorac plaća dok je na brodu iako se praktično radi o plaćanju od kojega pomorac nema nikakve koristi jer ga u to vrijeme pokriva brodar u punom iznosu troškova liječenja i naknade (osnovna plaća). Kod kuće na plaća, a koristi eventualnu zdravstvenu zaštitu s pozicije nezaposlenog pomorca.

Neprihvatljivo:

1. Prijava i odjava, te prijava za vrijeme nezaposlenosti na HZZO trebala bi se odvijati preko Lučke kapetanije. U ovom je trenutku to nemoguće (iako propisano – Članak 30. Pravilnika o pomorskim knjižicama…

(1) Nadležna lučka kapetanija će nakon iskrcaja člana posade, na njegovo traženje, dostaviti nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za priznanje svojstva osiguranika po osnovi produženog osiguranja.

(2) Nadležna lučka kapetanija će nakon iskrcaja člana posade, na njegovo traženje, u roku trideset dana od dana iskrcaja, dostaviti nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prijavu člana posade na zdravstveno osiguranje po osnovi privremene nezaposlenosti.

(3) Istovremeno s prijavom iz stavka 2. ovog članka nadležna lučka kapetanija će na traženje člana posade nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje dostaviti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje po novoj osnovi za članove njegove obitelji kojima je osiguranje prestalo s danom iskrcajačlana posade.

(4) Zahtjev odnosno prijavu iz stavka 1., 2. i 3. ovog članka potpisuje član posade.) i naprosto se nakon par godina pozitivnog iskustva vraćamo na početak.

Rješenje: Poštivati odredbe Pravilnika i izdati takav naputak Lučkim kapetanijama.

Napomena: Ovo je rješenje dogovoreno prije ravno tri mjeseca, ali je nebrigom (lijenošću) izvršitelja, što mu nije prvi puta, te nerazumjevanjem onih koji bi trebali kontrolirati i naređivati izvršenje (u prvom redu pomoćnici ministra), neostvareno do dan danas.

2. Izmjenom Zakona o zdravsvenom osiguranju, kao i nakaradnim tumačenjem prestanka radnog odnosa od strane HZZO-a, pomorci su u potpunosti isključeni iz korištenja prava. (Članak 51. Stavak (1) Osiguraniku kojem je za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti prestao radni odnos, odnosno obavljanje djelatnosti osobnim radom naknada plaće pripada još najviše 30 dana računajući od dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom i to pod uvjetom da mu je izabrani doktorprivremenu nesposobnost utvrdio najmanje osam dana prije dana prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom te da je u vrijeme prestanka radnog odnosa, odnosno obavljanja djelatnosti osobnim radom imao pravo na naknadu plaće u skladu s odredbama ovoga Zakona.) 

Rješenje: Nadopunom članka 51. Zakona može se regulirati da se odredba o 8 dana ne odnosi na pomorce u međunarodnoj plovidbi. Druga je mogućnost da se prekidom ugovora o radu smatra dan naveden u ugovoru o radu plus dani zarađeni za godišnji odmor sukladno individualnom ugovoru o radu pomorca i/ili kolektivnom ugovoru u primjeni. 

Napomena: Druga mogućnost bila bi brzo i efikasno rješenje koje bi iniciralo izmjenu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u budućnosti.

3. Sadašnja odredba u Članku 128.Stavak 2. Pomorskog zakonika kojom se praktično porezno kažnjava najslabije, odnosno one kolege pomorce koji zbog bolesti imaju ionako povećana davanja. ( (2) Za postizanje potrebnih 183 dana iz stavka 1. ovoga članka za godinu za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak, uračunavaju se dani plovidbe, dani provedeni na putu od mjesta prebivališta do mjesta ukrcaja na brod, dani potrebni za povratno putovanje, dani liječenja zbog bolesti ili povrede nastale na putu za ukrcaj, na brodu ili na povratku i dani provedeni na stručnoj izobrazbi u inozemstvu.) Trebalo bi se priznavati i dane bolovanja koje je nastalo u vrijeme čekanja na ukrcaj, odnosno na godišnjem odmoru ili boravku kod kuće zbog gubitka posla.

Rješenje: izvršiti izmjenu u Članku 128. Stavak 2. Pomorskog zakonika tako da se nakon teksta "…,dani liječenja zbog bolesti ili povrede” stavi zarez, tekst “nastale na putu za ukrcaj, na brodu ili na povratku” briše i nastavi s originalnim tekstom. Druga je mogućnost da se pomorski dodatak iz Pravilnika o porezu na dohodak Članak 13. Stavak 18. veže uz osobni odbitak i da čini 50% osobnog odbitka (ne do 50%). Analogno tome u stavku 17. Pomorski dodatak u nacionalnoj plovidbi vezati također uz osobni odbitak i da čini 25% osobnog odbitka (također izbaciti “do”).

Napomena: Drugo  rješenje je višekratno objašnjavano, te je i resorni ministar u razgovoru ustvrdio da se radi o dobrom rješenju. Može se provesti odmah, jer ne treba procedura izmjene zakona, a rezultat je puno bolji za pomorce od sadašnjeg stanja.

4. Sadašnji način računanja 183 dana koji u praksi već postignuti princip da se dani u prijenosu ne gube, poništava. Naime pomorcima se u 183 dana uračunavaju dani provedeni na brodu, dani puta (priznaju se načelno 4 za ukrcaj i 4 za iskrcaj, a može i stvarni ako pomorac inzistira i dokaže, posebno kad je više dana u pitanju), dani liječenja, izobrazbe i preneseni dani neiskorišteni u prethodnoj godini. Upravo kod ti dani su sporni kod računanja, jer se u slučaju da pomorac ima 183 dana na brodu oni jednostavno brišu. To nije bila intencija, već je isto produkt tumačenja ljudi u Ministarstvu pomorstva koji nisu učestvovali u radu na izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika i koji se malo ili ništa ne razumiju u pomorstvo (odgovorno i pod moralnom i materijalnog odgovornošću tvrdim). To su isti oni koji su zadržavali i zadržavaju već dogovorena rješenja i tako opstruiraju vlastite pravilnike.

Rješenje: Kod računanja 183 dana najprije se uzimaju u obzir prenešeni neiskorištenei dani iz prethodne godine, njima se pribrajaju dani ostvareni u godini za koju se prijava podnosi, a eventualni ostatak su neiskorišteni dani za prijenos u slijedeću godinu.

Napomena: Ovo nije usamljeno mišljenje. Za njega smo dobili suglasnost Načelnice odjela u Ministarstvu pomorstva koja je učestvovala u pregovorima oko izmjena i dopuna Pomorskog zakonika. Primjer:

Ivan Horvat bio je na brodu 167 dana u 2014. Imao je dva ukrcaja i 2 iskrcaja, ukupno 16 dana. Prenio je iz 2013. Neiskorištenih 20 dana.

Sadašnji izračun Lučke kapetanije po naputku iz resornog ministarstva, 167 dana plovidbe + 16 dana od puta i ništa  za prijenos u 2015. (Izgubilo se 20 dana iz 2013.)

Predloženim tumačenjem računalo bi se 20 dana neiskorištenih u 2013. godini + 163 dana plovidbe, a ostatak od 4+16 ukupno 20 neiskorištenih dana ide u prijenos za 2015 godinu i nemamo izgubljenih dana.

5. Sadašnje tumačenje Stavka 7. Članka 129., ( (7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka član posade broda iz stavka 1. ovoga članka koji lučkoj kapetaniji podnese dokaz da je njegov ugovor o radu sklopljen na razdoblje duže od razdoblja ukrcaja na brodu ostaje osiguran do dana prestanka njegovog ugovora o radu.) kojim se htjelo pomoći pomorcu s djetetom s posbnim potrebama, jer se rješenje u matičnom zakonu nije nalazilo. Iskreno govoreći, naše traženje koje je bilo poduprto zahtjevima Udruga, ignorirano je od strane resornog ministarstva pa smo pokušali na ovaj način dati mogućnost izbora pomorcima. No umješao se HZMO i posve krivim tumačenjem proizveo ogorčenost ljudi. Naime iskazom u stavku 7. da pomorac treba podnijeti Lučkoj kapetaniji dokaz odredili smo da je isti iskoristiv isključivo po zahtjevu pomorca, a ne nikakvim automatizmom. Pogrešnim tumačenjem, a s puno odgovornosti usuđujem se reći i izuzetno neprijateljskim stavom prema pomorcima, čak se i kvalifikacija nekih vrsta ugovora o radu koji su očigledno na određeno vrijeme, tumačeni na neodređeno, samo da bi se posegnulo za novcem pomoraca. Dobre namjere i pomoć potrebitima pretvorile su se u noćnu moru za preko 1000 pomoraca.

Rješenje: Dopunom stavka 7. Članka 129. na način da se nakon teksta “….kapetaniji podnese” doda riječ “zahtjev i” i dalje nastavi s originalnim tekstom. Drgo rješenje koje odmah proizvodi željeni učinak je da se tumačenjem da se radi o slučaju izričitog zahtjeva pomorca za priznanjem ugovora na neodređeno vrijeme.

Napomena: O jednoj i drugov varijanti rješenja već je bio postignut dogovor u resornom ministarstvu. Očigledno je nekome smetalo pozitivno rješenje, pa je iz predloženih izmjena i dopuna Pomorskog zakonika izbacio prijedlog. No činjenica je da se neko vrijeme nije postupalo po zahtjevu Mirovinskog, da bi izostao pismeni naputak Lučkim kapetanijama koji je bio dogovoren u resornom ministarstvu. Još jedan od mnogih dokaza nerada i totslnog nerazumjevanja na razini pomoćnika / zamjenika ministra.

6. Staž s produženim trajanjem, tako zvani beneficirani staž je totalno neprihvatljivo rješenje u Pomorskom zakoniku. Isti predstavlja isključivo haračenje po džepu pomorca od kojega si je država priskrbila zanemarivu materijalnu korist u odnosu na štetu koju si je napravila među pomorcima. Upravo su ovakva rješenja i tvrdoglavost gospodina koji predstavlja Mirovinski fond, a koji nije zadovoljan samo s jednim ručkom, doprinijela da se sve više i više pomoraca odlučuje na traženje izlaza u promjeni boravišta/prebivališta, a da ne govorimo o ulaganju novca u banke van Republike Hrvatske. Od toga država ima mnogo više štete nego što je korist od ubiranja “harača”. Tu ne postoji mogućnost rješenja kao što je prije slučaj, da se tumačenjem i podzakonskim aktima problemi rješe odmah. Posebno zbog otvorene revizije cjelokupnog sustava. Moguća su poboljšanja no ona bi morala ići kroz izmjene i dopune Pomorskog zakonika kao lex specialis u utjecaju na staž s povećanim trajanjem. Nabrojiti ću samo koje smo izmjene predlagali uz isticanje obveze drugačijeg odnosa prema ranijem umirovljenju i pojednostavljenju izračuna mirovine.

Prijedlozi: 

Plaćanje staža s povećanim trajanjem samo do navršenih 60 godina – smanjujemo trošak poslodavcu koji zapošljava teško zapošljive pomorce i smanjujemo pritisak na fond mirovinskog ili bolje rečeno na državni budget.
Omogućiti da se zahtjev za mirovinom podnese neovisno o mjestu rada u vrijeme podnošenja ako su ispunjena kumulativno oba uvjeta (60 godina i 15 godina staža na brodu) - u ovom trenutku isto e omogućeno samo onima koji su ispunili oba uvjeta a ukrcani su na brodu što je uskraćivanje zakonom garantiranih prava.
Uključiti dodatak od 27% jer se ovdje ne radi o mirovini koja je plaćena, a ne o beneficiji koju bi plaćali drugi kao što je slučaj kod saborskih zastupnika.
Da se četiri godine staža na brodu računa za 1 godinu umanjenja starosne dobi za mirovinu odnosno povećanje mirovinskog staža za jednu godinu – sada ako netko plaća 14 godina 11 mjeseci i 29 dana, nema nikakve koristi od plaćanja i radi se o bačenom novcu za kojega pomorac nije imao alternativu već ga je morao “baciti” po sili zakona.

I na kraju ali ne manje važno, dapače o tome ovisi budućnost pomorstva u Hrvatskoj, je odnos prema vježbenicima. U današnje vrijeme imamo sve više mladih ljudi koji se opredjeljuju zaa pomorske škole i fakultete iz kojih izđu onemogućeni za zaradu iz prvog zvanja, jer ne mogu ostvariti potrebno vrijeme prakse. Način rješenja za kojim je posegnulo resorno ministarsto jedan je od mnogih dokaza njihove potpune nekompetencije. Oni znaju samo zavući ruku ili u državnu kasu ili u džep pomoraca iako postoje mnoge puno jeftinije, a za poslodavce puno prihvatljivije opcije.

Ukratko naši su prijedlozi i dalje isti, a sažeti su u izmjenu ugovora o radu u ugovor o stažiranju, posizanje za EU fondovima koji su namjenjeni zapošljavanju vježbenika (jedan od 80 milijardi Eura, drugi iz kojega se čak može vršiti plaćanje vježbenika do 6.000 Eura godišnje a ukupno fond raspolaže s 6,7 milijardi Eura). Omogućavanje da se na svakom brodu državnog brodara Jadrolinije nalaze najmanje po dva vježbenika. 
Napomena: Englezi imaju sustav u kojem vježbenici nisu zaposleni i ne dobivaju plaću već im brodar nadoknađuje troškove i daje džeparac. Mi imamo već dugo vremena šansu da napravimo isto i da brodar/poslodavac nema ama baš nikakvog posla jer nam EU fondovi stoje na raspolaganju, samo što se u našem resornom ministarstvu bave svim i svačim samo ne pomorstvom.