07.10.2014 Aktivnosti SPH

U nastavku pročitajte dopis upućen pomoćniku ministra pomorstva, Igoru Butorcu, vezano uz prijedlog izmjena i dopuna Pomorskog zakonika koji se odnose na liječničke svjedodžbe pomoraca. Naime, članci koji obuhvaćaju uređenje zdravstvenih pregleda članova posade broda su neprimjereni, ne pridonose kvaliteti pregleda i konačno, kao i u većini slučajeva u RH, završavaju kompenzacijom kroz pomorčevu novčarku. 

MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA
I INFRASTRUKTURE
Pomoćnik ministra Igor Butorac dipl. Ing.
Prisavlje 6,
10 000 ZAGREB

Predmet: prijedlog izmjene i dopune Pomorskog zakonika (liječničke svjedodžbe pomoraca)

Poštovani,

Člankom 44. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika NN 56/13, uređeno je da se:
U članku 131. iza stavka 5. dodaju se novi stavak 6. i stavak 7. koji glase:

(6) Zdravstvene preglede članova posade broda mogu obavljati samo one zdravstvene ustanove ili ordinacije koje posjeduju ovlaštenje za obavljanje liječničkih pregleda članova posade.

(7) Svaka ovlaštena zdravstvena ustanova ili ordinacija mora uvesti i održavati sustav upravljanja kvalitetom kojim je obuhvaćeno obavljanje liječničkih pregleda članova posade brodova, brodica i jahti i koji mora biti ocijenjen od nezavisne certifikacijske ustanove.«


PREDLAŽE SE:

Da se stavak 6. Članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika NN 56/13 u potpunosti izbriše kao nepotreban.

Da se stavak 7. Članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika NN 56/13 izmijeni na način da glasi:

Ministarstvo zdravstva RH će propisati način kontrole kvalitete u ustanovama i ordinacijama koje obavljaju liječničke preglede članova posade brodova, brodica i jahti.


OBRAZLOŽENJE:

Predmetnim Člankom 44. se u zakon uvode dva stavka od kojih je Stavak 6 nepotreban budući je ovlaštenje za obavljanje pregleda pomoraca već regulirano kroz Pravilnik o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti (NN93/7 i 107/14), a koje nakon ispunjenja uvjeta izdaje Ministarstvo zdravlja RH. Istim je Pravilnikom propisana i obuka liječnika, te oprema koju u ordinaciji moraju imati (Članak 2).

U Hrvatskoj se već nekoliko godina redovno održavaju tečajevi za liječnike specijaliste medicine rada koji žele pregledavati pomorce, a provodi ih Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.

Stavkom 7 uvodi se obveza uvođenja i održavanja sustava kvalitete u zdravstvene ustanove ili ordinacije koje obavljaju preglede pomoraca, a koji u stvari u svom temeljnom dijelu provjere kvalitete rada već postoji. Hrvatska time formalno ispunjava zahtjev Konvencije o radu pomoraca 2006. (dalje u tekstu Konvencija).

Obavljaju ga i za njega imaju ovlaštenje Inspekcije Ministarstva zdravlja RH i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, što je jedini odgovarajući sustav provjere kvalitete rada liječnika. Sustav provjere njihovog rada, kao i svake druge struke moguć je jedino peer-review provjerom stručnjaka, koji mogu ocijeniti njihovu kliničku odluku, kao i primjerice način korištenja propisane opreme, te obuku osoblja koje na opremi radi.

Stavkom 7., propisuje se uvođenje sustava kvalitete, što samo po sebi nije sporno, no valja istaknuti da je sustav već uspostavljen postavljanjem uvjeta opreme i obuke za liječnike, te izdavanjem rješenja za obavljanje tih poslova, kao i postojanja kontrole od strane nadležnih institucija.

Istim stavkom se propisuje da taj posao mogu raditi isključivo nezavisne certifikacijske ustanove. Sigurni smo da Ministarstvo zdravlja RH i Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, u praksi i djeluju, kao certifikacijske ustanove čuvajući kvalitetu zdravstvenog sustava.  Pravnim tumačenjem upotrebljenog termina nezavisne certifikacijske ustanove, pravo i praksa im se neopravdano odriču.

Takvim, po nama pogrešnim tumačenjem, da se radi o državnim institucijama koje nisu „nezavisne“, te da kao djelatnost nemaju „certifikacijsku djelatnost“ nanosi se šteta i loša praksa u segment izdavanja zdravstvenih svjedodžbi pomoraca.

Činjenica da je Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu državna ustanova, ne osporava njezinu neovisnost – upravo suprotno, ističe je.
Republika Hrvatska je Zavodu upravo i dala pravo izricanja posljednjeg mišljenja. Primjerice, u postupku donošenja Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem, ukrcanom osoblju na brodovima koji plove u području kategorije plovidbe 2-7, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu dao je završno mišljenje na učinjeni Elaborat o potrebi izmjene zakona a koje, usprkos protivljenju i suprotnim mišljenjem Ministarstva rada RH, nije od nikoga moglo biti pobijeno.

Osnovni razlog zbog kojih ove dopune moraju biti izmijenjene jest u tome što se njima ne ispunjava smisao uputa donesenih u ILO/IMO Guidlines on medical examination of seafarers (MOR/MPO Upute o pregledu pomoraca), koje su jedan od pravnih alata Konvencije, a kojima je bio cilj osigurati kvalitetupregleda pomoraca, čemu je posvećena posebna pozornost u pojedinačnom navođenju elemenata koji tu kvalitetu sačinjavaju. U tom članku navodi se:

The competent authority should have in place quality assurance procedures to ensure that medical examinations meet the required standards.

Ministarstvo zdravstva je u zakonu već odavno propisalo uvjete koje moraju zadovoljavati oni koji obavljaju zdravstvene preglede pomoraca kao što je navedeno u uvodu pa ovu preporuku Hrvatska već ispunjava (Pravilnik o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti, NN93/7 i 107/14).

These should include publicized arrangements for:
(i) the investigation of complaints from shipowners, seafarers, and their representatives concerning the medical examination procedures and the authorized medical practitioners;

To je već osigurano gore navedenim zakonskim aktima (Čl. 37), a dodatno će biti osigurano već i samim obrascem Svjedodžba o radnoj sposobnosti člana posade pomorskog broda, brodica i jahti na kojem će u skladu s Konvencijom pisati da je pomorac obaviješten o mogućnosti žalbe Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, a što nakon pregleda mora i potpisati.

Zakonom je propisan i institut drugo stupanjskog liječničkog povjerenstva, koje provjerava ispravnost kliničke odluke liječnika specijalista medicine rada.

(ii) collection and analysis of anonymized information from medical practitioners about the numbers of examinations undertaken and their outcomes; and

I ovo je većregulirano zakonskim aktima u Hrvatskoj, te se Hrvatskom zavodu za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu dostavljaju podaci o učinjenim pregledima (Čl. 36).

(iii) the introduction, where practical, of a nationally agreed review and audit programme for examining medical practitioners’ practices and recordkeeping undertaken by, or on behalf of, the competent authority.

Kao što je gore opisano u Hrvatskoj takav sustav već postoji i to radi Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, odnosno inspekcija Ministarstva zdravlja RH (Članak 3).

Čuvanje dokumentacije također je uređeno zakonom.

Alternatively, they could endorse appropriate external clinical accreditation arrangements for those undertaking seafarers’ medical examinations, the results of which would be made available to the authority.

Zakonodavac je iz neznanih razloga, usuđujemo se reći – iz neznanja, izabrao ovu, alternativnu varijantu dajući pravo kontrole kvalitete vanjskim auditorima. U praksi to pravo dobile su certifikacijske kuće koje izdaju ISO certifikate kvalitete, a koji jednostavno nemaju nikakve veze s procesom donošenja kliničke odluke.
U Hrvatskoj nažalost ne postoje certifikacijske kuće poput Health Quality Service (CHKS Ltd) koje su specijalizirane za certifikaciju zdravstvenih ustanova, pa se u praksi sve završava na ISOCertifikatu. ISO certifikacija jest dobar alat za poslovne procese, ali neće osigurati ispravnost kliničke odluke. ISO certifikat primjerice osigurava da ordinacija ima toplomjer, ali ne osigurava niti u procesu audita provjerava da li ga taj koji ga posjeduje, pravilno koristi. Isto je i sa svim ostalim kliničkim dijagnostičkim postupcima u procesu donošenja kliničke odluke o sposobnosti ili nesposobnosti za rad na brodu.

Time je u potpunosti banalizirana i učinjena neprimjenjivom namjera Konvencije i ILO/IMO Guidlines on medical examination of seafarers.

Ova dva stavka Člana 44. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika NN 56/13 neće dovesti do povećanja kvalitete pregleda pomoraca. Njihova jedina posljedica biti će povećanje troškova za pomorce što se nažalost provlači kao jedini i isključivi razlog mjenjanja zakonodavstva u Hrvatskoj u zadnjih dvadesetak godina. Certifikacijske kuće ostvariti će profit na račun pomoraca, a ordinacije neće biti bolje, ali ni kvaliteta pregleda se neće poboljšati.

Mnogo primjerenija alternativa, bila bi ustanovljenje kliničkih indikatora kvalitete rada liječnika, a koje bi provjeravao Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu i njihovi vještaci - specijalisti medicine rada, koji i sada provjeravaju stručnost rada u ordinacijama medicine rada. U Hrvatskoj postoji i Agencija za kvalitetu u zdravstvu. Niti jedna jedina zemlja u svijetu kao niti jedan P&I Club kod davanja ovlaštenja liječnicima u inozemstvu ne prihvaća ISO certifikat kao mjerilo kvalitete, već sve provode vlastite audit programe koji su u suštini peer review.

Za stručni savjet Sindikata pomoraca Hrvatske
Glavni tajnik
Kap.P.Brazzoduro

DOPIS: PRIJEDLOG IZMJENE I DOPUNE POMORSKOG ZAKONIKA (LIJEČNIČKE SVJEDODŽBE POMORACA)