06.10.2015 Arhiva

RAD. su novine o radnim pravima i suradnji nastale oko ideje stvaranja fronte sindikata i civilnog sektora u borbi protiv svih oblika mjera štednje.  U trećem po redu pročitajte i kolumnu predsjednice Sekcije žena SPH Tatjane Božić o diskriminaciji žena na brodu, te presjek događanja u Jadroliniji.

 

Distribucija časopisa je već krenula, za sada su primjerci u Zagrebu dostavljeni na Fakultet političkih znanosti i u Radničku knjižnicu (Božidara Adžije), u Kući ljudskih prava, Kinu Europa i Mreži mladih antifašistkinja u Zagrebu, u Skandalu i Rojcu u Puli, Regionalnom industrijskom sindinatu i Centru za mlade Vakum u Varaždinu, u dubrovačkim Lazaretima, čakovečkoj ACT grupi te u Gradskoj knjižnici Karlovac i udruzu K-matrix. U Rijeci ih možete pronaći u Palachu, Odjelu periodike Gradske knjižnice, antikvarijatu Ex Libris, te u Središnjem uredu SPH u Rijeci.

Prenosimo tekst Tatjane Božić:

Žena je javno dobro na brodu

Sobarica sam na brodovima Jadrolinije, volim svoj posao, ali ne volim vidjeti nepravde koje on nosi sa sobom. Feministica sam, a radim u muškom svijetu i da bi kao žena uspijela u muškom svijetu moram raditi i misliti kao muškarac. Neminovno mi se iznova nameće pitanje zašto žene rade samo i isključivo na radnom mjestu "sobarice"? Na koji način na područje rada, posebice ženskog rada, svrsishodnosti tog rada i dohodak od njega uvesti nešto pravde? Činjenica je da je pomorstvo muški svijet, a žene su tu još na marginama. Živimo u svijetu gdje postoji izbor, ali nisam izabrala ni ja, niti mnoge da nas diskriminirate. Je li moguće problematiziranjem ostvarenih prava, njihovih sada jasno vidljivih manjkavosti započeti raspravu o pokretanju "ženskog pitanja" i mogućeg rada na drugim radnim mjestima u plovidbi? 

Tijekom mog radnog vijeka, dogodile su se promjene na radnim mjestima i dodjeli radnih mjesta: neki su napredovali, neki su ostali tamo gdje su i bili, na marginama društva i nezainteresiranosti da promijene bilo što. U kuloarima će rado reći, Tu sam, a nikada nisam dobio bolje radno mjesto ili vrlo često čujemo: Nema šanse, ovdje se ne može napredovati... Pritom se često čuje da je to oduvijek muški svijet i ženama nema mjesta niti na jednoj poziciji osim sobarice. 

Ipak, mislim da trenutna slika nije orodnjavanje spolno slijepog tržišta, već se radi o korištenju jeftine kratkoročne fleksibilizirane radne snage. Ženama koje plove u opisu rada stoji da treba održavati kuću, održavati obitelj na okupu, živjeti u blagoslovu, rađati djecu te istu odgajati, biti dotjerana, uredna, pratiti, uspješna u svojoj karijeri, raditi puno, za manje novca u odnosu na muški svijet – a iako se puno očekuje od nje, to se ne potvrđuje kada je u pitanju napredovanje na poslu. Trenutni sistem od žena očekuje besplatnu uslugu reprodukcije i održavanja radne snage, a nastavlja ih omalovažavati i iskorištavati, tvrditi kako za žene nema mjesta na brodu.  

Velika je prepreka u mijenjanju tog stava nedostatak solidarnosti među radnicama. Puno žena u kompaniji još uvijek nije pokazalo nimalo volje da pomognu svojim suradnicama da se izbore za bolja radna mjesta, a takvo povezivanje je, po meni, ključno. Ako do njega ne dođe, moguće je da će se nastaviti važeća podjela:  pomorstvo ili kućanica -  muškarac želi brod, žena isključivo kućicu u cvijeću. S obzirom da je mnogo žena zaposleno u plovidbi, zar nije došlo vrijeme da tako općenite i nekritičke stavove promijenimo?

Ne postoji konkretni razlog zašto žene ne bi mogle raditi na drugim radnim mjestima na brodu. U većini slučajeva, one su se pokazale puno spretnijima I snalažljivijima od svojih muških kolega, a na svim testovima su žene pokazale iste rezultate, ne postoji dio gdje je žena lošija od muškarca. Takva razlika se pojavljuje jedino kada je u pitanju brod i rad na brodu, tad razlike ima. Nažalost, ta razlika dolazi iz ograničenog uma koji ne dozvoljava i ne prihvaća ženu iz straha za vlastitu poziciju, jer moglo bi se dogoditi da kompanija krene uzlaznom putanjom na dijagramu uspjeha. Naravno uvijek ima izuzetaka i hvala svakome koji nas uvažava. Znamo da su žene bile hrabre kroz povijest, i hvala svakoj ženi koja je digla glas za dobrobit žena. 

U takvim oblicima zajedništva možemo naći odgovore na oblike rodne diskriminacije s kojima se danas susrećemo u pomorstvu. Zajedno trebamo poraditi na ukidanju svih oblika rodne i diskriminacije u dodjeli radnih mjesta i pitanja napredovanja, ali i na diskriminaciji između radnika sa ugovorima na određeno i neodređeno virjeme. Poželjno je ojačati mrežu socijalnog osiguranja i prava, kao i povećati plaće i druga materijalnih prava, kojima bi se osiguralo izjednačavanje razine prava između dvije skupine radnika, a pogotovo između muškaraca i žena na brodovima.

Ploviti se mora, ploviti ćemo još mnogo I, ako počnemo raditi zajedno, upolovit ćemo u bolja radna mjesta za žene. U mirno more, nadam se. Zato sam zahvalna da postoje sindikati, udruge i inicijative kroz koje možemo ostvariti prava i boriti se za položaj žene na brodu. Stoga, pomorci ujedinite se, plovimo zajedno, uvažavajmo jedni druge i podržimo se za zajedničko dobro svim pomorcima - ženama i muškarcima.

Tatjana Božić, predsjednica Sekcije žena SPH